Uganuće gležnja     

Ozljede gležnja su među najčešćim povredama mišićno-koštanog sustava, većina ozljeda gležnja čini akutno uganuće (inverzija stopala). Obično se najprije dogodi izolirana ruptura prednjeg talofibularnog ligamenta koji se nalazi na lateralnoj strani gležnja, a ako se djelovanje sile nastavi slijedi ruptura i calcaneofibularnog ligamenta, rjeđe dolazi do ozljede sindezmoze.

Podjela ligamentarnih ozljeda po težini

• Prvi stupanj (lakša ozljeda): karakterizira ga istegnuće ligamenata bez vidljivog puknuća,edem i bol su minimalni ili ih nema, funkcija je obično uredna ili minimalno oštećena.

• Drugi stupanj (srednje teška ozljeda): umjereno teško uganuće koje je karakterizirano izrazitijom boli, a prisutni su edem i ukočenost zgloba. Prisutna je djelomična ruptura ligamentarnog sustava. Potrebno je 2 do 3 mjeseca da se povrate potpuna snaga i stabilnost zgloba.

• Treći stupanj (teška ozljeda): najteži oblik uganuća karakteriziran jakom boli koja nakon početne prisutnosti može popustiti uslijed pucanja živčanih vlakana. Edem je velik i praćen intenzivnom ukočenošću zgloba. Prisutni su i znakovi nestabilnosti zgloba kao posljedica totalne rupture lateralnog kompleksa ligamenata i zglobne čahure.

Rehabilitacija

Ozljede lateralnog ligamentarnog kompleksa gležnja I. i II. stupnja liječe se konzervativno. Preporučava se kraće razdoblje imobilizacije i rani početak rehabilitacije. Na temelju pregleda i anamneze procjenjuje se ozbiljnost te prognoza ozljede, u skladu s tim se dogovara i rehabilitacijski tretman. Oporavak tkiva se sastoji od 4 faze: upalne faze, proliferacijske faze, faze ranog te faze kasnog remodeliranja.

Inicijalni tretman akutnog uganuća gležnja fokusiran je na kontrolu boli i otekline („RICE“ princip). Od terapijskih vježbi se primjenjuju aktivne vježbe za stopala i nožne prste koje nam pomažu u očuvanju mišićne snage. Kao pomoćni modalitet može se primjenjivati bandažiranje odnosno kompresivni zavoji koji imaju za cilj redukciju otekline.

Mobilizacijske tehnike u ovako ranoj fazi rehabilitacije se uglavnom svode na intermitentnu trakciju gornjeg nožnog zgloba u svrhu smanjivanja / nakupljanja otekline unutar zgloba. Nakon što se smanji veličina edema započinje se s vježbama opsega i tu se također mogu koristiti mobilizacijske tehnike koje povećavaju te potiču normalan opseg pokreta u ozlijeđenom zglobu.

Osobu se savjetuje da prilikom opterećivanja stopala koristi podlakatne štake kako bi se što manje opterećivalo ozlijeđeno područje zbog upalne faze te samim time ubrzao proces cijeljenja.

U kasnijim fazama glavni ciljevi su uspostavljanje funkcije te što raniji povratak aktivnostima svakodnevnog života. Cilj završne faze je uspostavljanje proprioceptivne funkcije te statičke i dinamičke ravnoteže.

Kod sportaša se rehabilitacija nastavlja sve do postizanja zadovoljavajuće sposobnosti opterećivanja gležnja u skladu sa zahtjevima specifičnog sporta.